Sjećanje na
mr. Lazara Ivana Krmpotića
i ing. Marina Dulića
(14. travnja 1938. i 12. rujna 1952. – 6. veljače 2005.)
Prohujalo je već 15 godina otkako nema mr. vlč. Lazara Ivana Krmpotića i ing. Marina Dulića. Ostavili su svoje živote u prometnoj nesreći kod Male Bosne, na njih je naletjelo vozilo u kojem je također dvije osobe izgubilo živote. Prešli su na lijevu stranu i u strašnom sudaru unesrećeno je četiri obitelji. Po mom mišljenju ova nesreća nije dobila konačan epilog.
Razlog? – nepoznat!
Nakon sastanka u Pučkoj kasini 1878 vlč. Lazo je požurivao Marina, jer je bio samo u sakou, a te večeri puhao je hladan vjetar. U 22,10 sati rastali smo se i gledali za njima uz razgovor pred zgradom u Ulici Matije Gupca 10.
Nedugo zatim su nas obavijestili o strašnoj nesreći koja je odnijela četiri života. U Pučkoj kasini 1878 ostavili su vidljivog traga, a toliko su još mogli uraditi svojim znanjem i idejama. Na mjestu nesreće i danas stoji nijemi bijeli križ koji podsjeća njihove poznanike na ta dva svijetla lika. Nepoznati sugrađani često okite ovaj nijemi spomenik – križ cvijećem.
Pučka kasina 1878 se svake godine podsjeti na njih svetom misom i posjetom njihovih grobova. I ove godine na petnaestu godišnjicu prikazana je sv. misa u crkvi Marije Majke Crkve u Aleksandrovu koju je predvodio vlč. dr. Marinko Stantić uz koncelebriranje vlč. Bele Stantića i vlč. Luke Arnolda.
U propovijedi je vlč. Bela Stantić govorio o životu i zaslugama vlč. Krmpotića i Marina Dulića. Na grobove im je, i pored velike kiše, stavljeno cvijeće uz svega nekolicinu članova Pučke kasine 1878.
Lj. V. L.
